Intervju sa Grgom Vukančićem o zlatnim vremenima Vareša i nadom u još bolje i ljepše sutra.

Želim da Vam se zahvalim na Vašem izdvojenom vremenu i tome što ćete govoriti za naše prvo izdanje Eastern Mining biltena o svom iskustvu i zaposlenju u rudarstvu, a koji je u sklopu projekta “ Living history project”.

Za početak nam recite nešto više o sebi?

Ja sam Grga Vukančić, rođen u Donjoj Borovici. Osnovnu školu sam završio u Varešu, a zatim sam u Vareš Majdanu završio industrijsku školu i stekao zvanje bravara. Poslije dvije godine sam završio i vanredno srednju mašinsku školu u Sarajevu. Moje prvo zaposlenje je bilo davne 1969. godine u rudniku i željezari Vareš, tačnije u centralnoj radionici—mehanička radionica I. Tu sam radio do prelaska u firmu Energoinvest tj. rudnik olova, cinka i barita.

Sada ste u penziji, ali ste i dalje aktivni i obavljate ulogu predsjednika mjesne zajednice Borovica?

Ja sam bio predsjednik mjesne zajednice Borovica i prije rata, a evo tu sam funkciju preuzeo i poslije rata.To radim volonterski, s velikom predanošću i ljubavi za narod. Izuzetno je zahtjevno biti predsjednik mjesne zajednice, ali na takav način želim pomoći Borovici i svojim ljudima. Dosta pozitivnih promjena, projekata obnove oko uređenja same mjesne zajednice je iza nas uz želju da još dosta toga unaprijedimo.

Šta je bio Vaš prvi posao?

Kao početnik bio sam mašin– bravar i radio sam u mehaničkoj radionici u Varešu, do odlaska u vojsku.

Rekli ste da ste nakon zaposlenja u mehaničkoj radionici prešli raditi u Energoinvestov rudnik olova, cinka i barita - možete li nam reći nešto više o tome?

Da, prelaskom u Energoinvest, došao sam na mjesto poslovođe na montaži opreme i tu sam radio sve dok se nije montirala kompletna oprema—do samog puštanja u pogon rudnika olova, cinka i barita. Tu smo skupa radili sa ekipom iz Bugarske. Po montiranju opreme i stavljanju u pogon rudnika olova, cinka i barita, tada prelazim na radno mjesto poslovođe u flotaciji, gdje sam i ostao do samog prestanka rada rudnika olova, cinka i barita.

Koliko ljudi je bilo zaposleno u sektoru u kojem ste Vi radili?

Pod mojim nadzorom je bilo 150 ljudi. Uglavnom su to sve mlađi ljudi, gdje je prosjek starosti bio 26. godina. U tom periodu je zbog nedostatka radne snage došlo do prekvalifikacije jedne generacije gimnazijalaca koji nisu imali posao te je zbog toga izvršena prekvalifikacija i počeli su radovi na flotaciji.

Koliko je bila odgovorna pozicija poslovođe?

Obzirom da su svi zaposlenici bili mladi ljudi, bilo je jako izazovno biti na poziciji poslovođe, trebalo je sve te mlade ljude obučiti da rade u proizvodnji. Moramo naglasiti da je naš tadašnji sistem flotacije i prerade olova, cinka i barita bio izuzetno složen i zahtjevan. Mislim da je u to vrijeme bio jedan od najsloženijih procesa odvajanja olova, cinka i barita u Europi, sigurno.

Znate li koliko je ljudi radilo u tadašnjem rudniku olova, cinka i barita?

Preko 300 ljudi je radilo u Energoinvestovom rudniku.

Da li je neko od članova Vaše porodice ili rodbine radio u rudniku?

Od mojih, nikada niko nije radio u rudarstvu.

U vremenu kada ste Vi radili u rudniku olova, cinka i barita da li je bilo zaposlenih žena?

Da, kako da ne. Bio je izuzetno veliki broj žena zaposlenih, pogotovo u labaratoriju koji se bavio ispitivanjem stanja u flotaciji, doziranje reagenasa. Tu su uglavnom bile zaposlene žene.

Šta Vam se najviše sviđalo u rudarskoj industriji, zbog čega ste voljeli da radite svoj posao?

Po otvaranju rudnika olova, cinka i barita, pogotovo u ovom dijelu bio je izazov raditi jer je to bila nova tehnologija, koja je prednjačila i nije postojala takva u našem okruženju. Zapravo to me i najviše privlačilo da naučim i shvatim sav taj proces koji je bio izuzetno komplikovan, da ga usavršim i ovladam tom materijom. Bilo je jako interesantno raditi taj posao. Lijepe uspomene nosim na taj period svog života jer sam ostvario svoj cilj i savladao taj cijeli proces proizvodnje.

Kada pogledate na život nekad i sad, na području općine Vareš, možete li napraviti poređenje?

Tada kada sam radio u Energoinvestovom rudniku, to su bila zlatna vremena za Vareš, jer je bilo zaposleno negdje oko 9000 ljudi, a danas Vareš nema toliko stanovnika. Živilo se jako dobro i aktivno, sistem je bio uređen, ljudi su svi manje - više radili. U mojoj generaciji nije bilo čekanja na zaposlenje kao danas, odmah po završetku školovanja ljudi su se zapošljavali. Jako je bitno reći da se školovao kadar potreban za industriju—bravari, tokari, limari itd. Odmah po završetku školovanja za nekih mjesec—dva svi su počinjali sa radom, lakše je bilo osnovati porodicu, ljudi su tada imali neku sigurnost koja danas nije prisutna. Uveliko se razlikuje život nekad i sad u Varešu.

Kako je Vareš izgledao na vrhuncu svoje moći, u doba kada je radio rudnik olova, cinka i barita?

U to doba je bilo zaposleno domicijelno stanovništvo, život je bio izuzetno napredan i aktivan. Plate su bile redovne, sve je bilo puno bolje. Ljudi su imali sigurna i redovna primanja pa su mogli planirati i putovanja na more, na skijanje itd. Imali smo kvalitetan i lijep život.

Imate li neku poruku za mlade ljude koji počinju graditi svoju kari- jeru? Evo i u sektoru rudarstva, ali i općenito.

Za mlade ljude u Varešu koji tu žive, mada je veliki broj njih otišao na razne strane svijeta, poslao bih poruku da treba da ostanu u Varešu, da tu nađu sebe. Siguran sam da imaju budućnost u ovom rudniku Eastern Mining-a koji iz dana u dan stasava i raste i vjerujem da će za dvije—tri godine krenuti sa proizvodnjom. Mislim da im je to idealna prilika da ostanu ovdje gdje su i rođeni i da tu nađu svoje mjesto pod zvijezdama. Jedina svijetla tačka i nada za Vareš je upravo rudnik olova, cinka i barita kojeg pokreće kompanija Eastern Mining. Obzirom da je trenutna situacija takva da je Vareš sada “crna rupa”, mislim da je budući rudnik zlatna prilika za naš grad, a posebno mlade nadolažeće generacije, da naš grad vrati sjaj kakav je nekad imao.

Hvala Vam puno na Vašem izdvojenom vremenu uz nadu da će se ova saradnja i dalje nastaviti i unaprijeđivati.

Ono najbitnije za reći - primjećeni su napori i zalaganja kompanije Eastern Mining da ispoštuje sve svjetske i europske norme i standard po pitanju zaštite okoliša, što je lokalnom stanovništvu i najbitnije. Nadam se da će i u budućnosti ostati takva praksa. Iskoristio bih ovu priliku da se zahvalim kompaniji Eastern Mining i direktoru Miši Bošnjakoviću, kao jednom od direktora i suvlasnika kompanije na svakoj pomoći i trudu koji ulaže u mnoge projekte na području općine Vareš te predanosti i uključenosti u sve sfere života, koju nam ova kompanija pruža te se i dalje nadamo dobroj i uspješnoj saradnji.