Intervju sa lokalnim zanatlijom gdinom. Draženom Jozeljićem

  • general

  • 26 April 2021

Kao dio našeg projekta "Living history", sa gdinom. Draženom Jozeljićem smo razgovarali o njegovom zanatu.

Za početak nam recite nešto o sebi?

Moje ime je Dražen Jozeljić, rođen sam 1983. godine u Oćeviji gdje i danas živim.

Koliko dugo se bavite ovim poslom?

Od završetka školovanja se bavim ovim poslom što znači već 18 godina.

Kako biste Vi opisali ovaj zanat?

Ovaj zanat nije lak, ali kada čovjek voli ono što radi, kada ima strast za tim poslom, navikne se i onda se radi sa zadovoljstvom.

Odkad postoji Vaš majdan?

Tačan podatak osnivanja ovog majdana je nepoznat, ali prema nekim podacima otprilike postoji 600 ili 700 godina.

Koliko se generacija prije Vas bavilo ovim zanatom?

Također, nepoznati podaci jer su ovdje smjenjivale brojne generacije. Zanat se prenosio sa koljena na koljeno, kako mi kažemo. Svi moji preci su se bavili ovim poslom, teško je i zamisliti koliko je to generacija.

Možete li napraviti poređenje kako je bilo prije, a kako sada u pogledu Vašeg posla?

Danas ima brojnih olakšica uzimajući u obzir mašine koje su preuzele određene poslove, ali i dalje se radi po starinskom sistemu uz pomoć vode i vatre. U prošlosti nije bilo struje, pa je zato i osmišljen čekić na vodu pa tek kasnije je ubačen i čekić na struju, ali voda je glavna, ona radi sve.  

Koliki je značaj za zajednicu da Vaš zanat opstane?

Gledajući sveukupnu situaciju, čini se da državi nije u interesu da ovaj zanat opstane, ali bila bi velika šteta da nestane. To ne bih volio, ali obzirom da sada djeluju samo tri majdana velike su šanse da se svi i ugase. A trebalo bi da se sačuva i da se njeguje, jer je ovo naša tradicija.

Da li će uopće opstati majdan poslije Vas? Imate li nekoga ko će Vas naslijediti?

To je trenutno nepredvidivo. Nadam se da će opstati.

Odakle su najčešće kupci koji dolaze? Šta im je najinteresantnije za kupovinu?

Po mom mišljenju ne postoji država u koju nije otišao neki naš proizvod. U posljednje vrijeme, najčešće se prodaje sač, odnosno, peka. Pored toga prodajemo i suvenire, alate, posuđe i slično.

Jeste li upoznati sa projektom rudarenja na području Rupica i Veovače?

Jesam poprilično. Mogu vam reći, svi vas hvale i zadovoljni su sa onim što radite.

Po Vašem mišljenju, da li će i kakav će uticaj otvaranje rudnika imati na Vaš posao?

To nam ostaje tek da vidimo, ali mislim da bi moglo uticati u slučaju potražnje za nekim alatom koji mi možemo napraviti za vas.

Kako vidite budućnost i život nakon otvaranja rudnika?

Najiskrenije se nadam da će život u općini Vareš biti bolji, da će doći do napretka i da će započeti zapošljavanje svih onih kojima je posao zaista potreban.

Smatrate li da će Vareš doživjeti svoj ponovni procvat u budućnosti?

Ja bih volio da Vareš doživi procvat i da prestanemo da budemo kraj svijeta. Mislim da ćete vi to uspjeti.

Imate li neku poruku za kraj našeg razgovora?

Poručio bih svim Varešanima da ne odlaze, da ostanu u našem gradu jer sigurno će doći bolja vremena i prilike.